субота, 25. мај 2013.

*Da li ste znali?

Život  je  zadatak – izvršavaj  ga.


Vrući led
            Da li ste znali da postoji vrući led? Navikli smo da mislimo da voda u čvrstom stanju ne može da postoji na temperaturama iznad nule. Istraživanja engleskog fizičara Bridžmana su pokazala da to nije tačno. Pod veoma velikim pritiskom voda prelazi u čvrsto stanje i ostaje takva na temperaturama znatno iznad nule. Naime, Bridžman je pokazao da ne postoji samo jedna vrsta leda, nego da ih može biti nekoliko (nekoliko kristalnih struktura tj. "polimorfnih modifikacija"). Tako se led, koji on naziva "led broj 5" dobija pod ogromnim pritiskom koji je oko 20 000 puta veći od atmosferskog, a ostaje u čvrstom stanju i na temperaturi od 76 0C.  On bi nam opekao prste, kad bismo mogli da ga dotaknemo. Međutim, dodir sa njim nije moguć. Taj led nastaje pod pritiskom izuzetno jakih presa u debelim posudama od najboljeg čelika. Ne možemo ga ni videti niti uzeti u ruke. O njegovim svojstvima može se saznati samo posrednim putem.
            Zanimljivo je da "vrući led" ima veću gustinu od običnog leda, pa čak i od vode; njegova gustina je 1050 kg/m3. On bi tonuo u vodi, dok obični led po njoj pliva.

Iz časopisa: Mladi fizičar (posebna sveska br. 3: "Zima sa fizikom"), Društvo fizičara Srbije, Beograd 2003.

Prof. dr Branislav Čabrić
Prirodno-matematički fakultet, Kragujevac


 STRAH OD MATEMATIKE

Događa se pri rešavanju školskih zadataka da sam tekst zadatka prouzrokuje panično stanje kod đaka zbog drugačije stilizacije, neke reči koje tu nisu očekivali, zbog dužine teksta ili ko zna čega sličnog. Često se iza "neobične" ili "teške" stilizacije i dugog teksta kriju sasvim laki zadaci. Međutim onome koji je u panici, zadaci, koji izgledaju teški, i postaju teški.
Neki misle da je pojava straha od matematike posledica specifičnosti tog predmeta. Mnogi misle da samo čovek s posebnom nadarenošću za matematiku može da nauči taj predmet. To međutim nije tačno! Svakako, da se postane veliki matematičar, treba poseban talenat. No bez posebnog talenta se ne postaje na primer ni veliki književnik, pa ipak nije potreban specijalni talenat za učenje književnosti u školi. Jer đak nije ni veliki matematičar, kao što nije ni veliki književnik. I kao što svaki đak može zadovoljiti u maternjem jeziku, tako svako može zadovoljiti i u matematici. Od đaka se traži onoliko matematike, koliko može da savlada svaki čovek njegovog uzrasta s prosečnom inteligencijom, ako je savesno uči. To što neki i s visokom inteligencijom ne uspevaju u nekom školskom predmetu, znak je ili da se dovoljno ne zalažu, ili da nemaju dobrih metoda učenja tog predmeta. Zbog nedostatka dobre metode javlja se osećaj nesposobnosti koja objektivno ne postoji, ali đak nesvesno subjektivni osećaj smatra kao objektivnu činjenicu. Od osećaja nesposobnosti, odnosno manje vrednosti, razvija se postepeno mržnja prema predmetu i najzad strah od njega. Strah od nekog predmeta leči se, dakle, zalaganjem u radu i usavršavanjem metoda učenja.
Uz dovoljno zalaganja i uz odgovarajuće metode može se savladati i školska matematika. Svest o tome pomaže da ne dođe do straha od nje i da se taj strah pobedi, ako već postoji.
Neki đaci, u određenim situacijama, padaju u psihozu nemoći koju sami nesvesno sugerišu. Takvo sugestivno stanje stvarno koči rad uma. Na primer, događa se pri rešavanju školskih zadataka da sam tekst zadatka prouzrokuje panično stanje kod đaka zbog drugačije stilizacije, neke reči koje tu nisu očekivali, zbog dužine teksta ili ko zna čega sličnog. Međutim, to je stvarno sasvim nepotrebno! Često se iza "neobične" ili "teške" stilizacije i dugog teksta kriju sasvim laki zadaci. Međutim onome koji je u panici, zadaci, koji izgledaju teški, i postaju teški. Pribrani đak će međutim otkriti da se radi samo o teškom izgledu, a ne i o teškom zadatku.
Umesto da čovek sebi unapred sugeriše da je zadatak težak i da nije u stanju da ga reši, treba smiriti živce i mirno analizirati zadatak. Posle analize, đak koji je naučio odgovarajuću građu, uspeće da reši zadatak. Ako se nakon izvršene analize zapne u izradi zadatka, treba ga ponovo mirno raščlaniti, ispitati da li se mogu pojednostavniti računi, pronaći pogodne identičke transformacije koje bi pojednostavile i ubrzale rešavanje. Ako i tada ne ide, znak je da građa još nije dovoljno savladana pa je treba ponovo učiti.
Napomenimo još da je samostalno sastavljanje zadataka odlično preventivno sredstvo protiv straha od matematike.

Literatura
I. Smolec, Kako da učim matematiku, Školska knjiga, Zagreb, 1964., str. 191.

Branislav Čabrić, Prirodno-matematički fakultet, Kragujevcu 



*Састав ,,Прве љубичице''

Život  je  igra – igraj  se.

Прве љубичице

,,Љубичице, лепотице, дигни главу из травице!
Лепа ти је бија плава и круница мирисава!
Подигни се, не стиди се!''
       Ових дана многи од нас понављају ову песмицу. Желели бисмо да нам пролеће дође и природа се покаже у свој својој лепоти. Када видимо да из травице вире нежне љубичице знамо да је пролеће ту.
      Сунце већ топлије греје и несебично помаже читавој природи. Оно је верни друг жељно очекиваног годишњег доба – пролећа. Њихово пријатељство је дугогодишње и чврсто и ништа га не може покварити. Чак ни ови немилосрдни облаци који им понекад пркосе и шаљу досадну кишу.
       Данас сам изашла на оближњи пропланак. Морам да проверим да ли су стигли ти познати весници пролећа – прве љубичице. Нису ваљда толико стидљиве!? Неће се ваљда и од мене сакрити!? Показаће ми оне своје плаве главице!? Можда ће се и осмехнути!? Баш сам нестрпљивa!
      Шетам полако и пажљиво загледам. И, гле! Мноштво прекрасних круница поче да се мешкољи и шири опијајући мирис. Прелепа слика, пријатан мирис! Прелепо годишље доба у најави! Ено, и смеше ми се! Баш имам среће! Препознале су у мени пријатеља који их неће повредити.
     Не смем много да се крећем. Бојим се да ћу их повредити. Сетих се маме. Она би се обрадовала једном букету. Али, ја немам срца да одузмем живот ни једном једином цвету. Довешћу је овде, па нека ужива.
   Љубичице су, изгледа, чуле моје размишљање. Видех како полако окрећу ка мени своје срцасте листиће исказујући ми своју захвалност. Поздравих се са њима уз обећање да ћу сутра поново доћи.
Још различитих састава можете наћи ОВДЕ

* Из пера студената - писане припреме за часове математике, српског језика, музичке културе и света око нас (аутор: Бојана Дадић)


      У нашем послу искуство је веома важно, али, морамо признати да смо оне праве, студиозне, детаљне припреме за реализацију часова писали када смо били студенти. У групи ,,НАСТАВНИ ЛИСТИЋИ - помагала у настави''  уочила сам неколико одличних припрема колегинице Бојане Дадић. Она их је у овој отвореној групи несебично поделила свим колегама, а ја нисам одолела да их не објавим на свом блогу, како би што више учитеља могло да их прочита и искористи у раду.


Извођење музике свирањем - 3. разред - Бојана Дадић


Самоникле и гајене биљке - 2. разред - Бојана Дадић и Милан Димић

Ако неки документ са  Sky Drive желите да преузмете на свој рачунар, поступак је: 
- горе - лево кликнете на плави правоугаоник  FILE, а затим у падајућем менију бирате опцију  Save As,
- десно се отвара прозор у коме кликнете на Download. 
- лево - доле видећете како ваш рачунар преузима жељени документ.
И, једна презентација Бојане Дадић (ОДУЗИМАЊЕ ТРОЦИФРЕНИХ БРОЈЕВА)






*50+ Kompetencija nastavnika

Život  je  obećanje – ispuni  ga.


50+ Kompetencija nastavnika
A. Nastavni proces
1. Solidno znanje predmeta ili grupe predmeta koje će predavati.
2. Poznavanje praktičnih aspekata/veština vezanih za predmet ili grupu predmeta koje će predavati.
3. Sposobnost da razvija jezičku i numeričku pismenost učenika.
4. Sposobnost da primenjuje nastavne planove i programe.
5. Sposobnost da kritički ocenjuje i adaptira nastavne programe.
6. Sposobnost učestvovanja u osmišljavanju i izradi nastavnih programa.
7. Sposobnost da prilagodi nastavni program i učestvuje u izradi individualnih planova i programa za učenike s posebnim obrazovnim potrebama.
8. Sposobnost da doprinosi ličnom i društvenom razvoju učenika.
9. Sposobnost da osmišljava, priprema i održava časove na način koji obezbeđuje kontinuitet i napredak u učenju svih učenika.
10. Razumevanje sistema ocenjivanja i poznavanje različitih načina ocenjivanja.
11. Sposobnost da prati, ocenjuje, dokumentuje i izveštava o sposobnostima, potrebama i napretku svakog pojedinačnog đaka.
12. Sposobnost da postavi visoka očekivanja, motiviše, i održi interesovanje za svoj predmet u skladu sa mogućnostima i potrebama svakog učenika.
13. Sposobnost da koristi spektar predavačkih strategija uključujući interaktivno predavanje, u skladu sa datim predmetom, temom i potrebama učenika.
14. Sposobnost odabira i ocene obrazovnih materijala i udžbenika.
15. Sposobnost da koristi računar i internet i osmisli kako da ih efikasno primeni kao nastavna sredstva.
16. Sposobnost da se korektno i konsistentno odnosi prema učenicima koristeći adekvatne nagrade i kazne.
17. Sposobnost da jasno i efikasno komunicira sa učenicima stimulišući njihovo učešće u diskusijama.
18. Sposobnost da prepozna i da se adekvatno postavi prema učenicima sa poteškoćama u učenju i prepozna kada je potrebno tražiti savet od stručnjaka koji se tiče posebnih obrazovnih potreba učenika.
19. Sposobnost da se adekvatno postavi prema učenicima uzimajući u obzir njihove rodne, socijalne, kulturne, lingvističke, i verske različitosti.
20. Sposobnost da ohrabri učenike da preduzimaju inicijative i postanu odgovorni za svoje učenje.
21. Poznavanje i sposobnost da primeni u praksi principe dobre discipline i motiviše pozitivno ponašanje učenika.
22. Znanje o i sposobnost da doprinese strategijama za sprečavanje nasilja u školi.
23. Sposobnost da doprinese stvaranju klime pogodne za učenje i razvoj svih učenika.

B. Škola i sistem
24. Razumevanje nacionalnog okvira odnosno strateških ciljeva i razvojnih tokova obrazovnog sistema u Srbiji.
25. Sposobnost i spremnost da učestvuje u razvoju i unapređivanju sistema obrazovanja prateći i uključujući se u rad relevantnih tela na različitim nivoima (npr. Nacionalni prosvetni savet).
26. Razumevanje sistema u kome radi uključujući ulogu i strukturu nadležnih obrazovnih organa (npr. Inspektorata).
27. Razumevanje i primenu principa decentralizacije i spremnosti za učešće u školskom razvojnom planiranju koristeći instrumente samovrednovanja rada škole.
28. Spremnost za saradnju i aktivno učešće u radu organa škole (školski odbor, nastavničko veće, stručni aktivi, savet roditelja).
29. Sposobnost i spremnost da na produktivan način komunicira sa roditeljima o svim pitanjima relevantnim za školski život njihove dece.
30. Sposobnost da radi u grupi na rešavanju problema i spremnost za saradnju sa kolegama iz škole, uključujući i stručnjake iz drugih profesija i službi kao što su pedagoške, psihološke i službe za razvoj karijere.
31. Sposobnost i spremnost za saradnju sa relevantnim akterima izvan škole (npr. iz zdravstva, socijalnih ustanova) u obrazovne svrhe.
32. Sposobnost da vodi i(ili) koordinira multidisciplinarne obrazovne timove.
33. Sposobnost da učestvuje u radu na projektu u oblasti obrazovanja.
34. Svest i odgovornost za doprinos pozitivnom etosu (atmosferi) škole, na primer podstičući pozitivne odnose između zaposlenih u školi, učenika i roditelja.
35. Sposobnost i spremnost za saradnju s lokalnom zajednicom na organizaciji nastavnih aktivnosti (npr. organizovanje praktične nastave u lokalnom preduzeću).
36. Sposobnost i spremnost za saradnju s lokalnom zajednicom u organizaciji vannastavnih aktivnosti (npr. društveno korisnog rada).

C. Profesionalizam i sistem vrednosti
37. Posvećenost profesiji i radu sa decom odnosno opštem individualnom napretku i postignućima svakog učenika.
38. Sposobnost uspostavljanja i održavanja pozitivnih međuljudskih odnosa i razvijanje istih prema učenicima, roditeljima, kolegama, stručnjacima i relevantnim akterima izvan škole u obrazovne svrhe.
39. Poznavanje najnovijih trendova koji se tiču predmeta koji on(a) predaje.
40. Sposobnost da predvidi nove potrebe i potražnju za obrazovanjem na osnovu analize tržišta rada.
41. Spremnost preuzimanja inicijative i odgovornosti za svoj profesionalni razvoj.
42. Sposobnost i spremnost da kritički razmišlja i oceni sopstveni obrazovni učinak odnosno sopstvenu efikasnost u radu na osnovu ostvarenih rezultata učenika.
43. Sposobnost da se bavi istraživanjima u oblasti obrazovanja.
44. Sposobnost da kritički razmišlja i sudi o sopstvenom sistemu vrednosti.
45. Sposobnost i spremnost da služi kao model (moralni) deci koji se bazira na principu pravičnosti.
46. Zalaganje za jednakost među polovima putem ličnog primera, kroz nastavne i druge aktivnosti.
47. Zalaganje za rasnu jednakost putem ličnog primera, kroz nastavne i druge aktivnosti.
48. Sposobnost i spremnost da doprinese razvoju svesti i informisanosti učenika o zdravlju i strategijama za očuvanje zdravlja.
49. Sposobnost i spremnost da doprinese razvoju svesti učenika o značaju zaštite životne sredine putema ličnog primera, nastavnih i drugih aktivnosti.
50. Spremnost i sposobnost da doprinosi razvijanju svesti učenika o pravima i obavezama učešća u građanskom društvu putem ličnog primera nastavnih i drugih aktivnosti.
51. Sposobnost i spremnost da doprinese duhovnom razvoju učenika putem ličnog primera nastavnih i drugih aktivnosti.
Dopišite kompetencije koje smatrate važnim, a nisu navedene
52.
53.     ......
Izniklo iz ankete anonimnog autora.

Prof. dr Branislav Čabrić
Prorodno-matematički fakultet, Kragujevac




*Šta je DOBRA NASTAVA?




Korisno za svakog nastavnika

56 "Zakona dobre nastave"

            U časopisu koji se bavi nastavom hemije (J., Chem. Edu., 67 (1990) str. 413) objavljen je tekst pod naslovom "56 zakona dobre nastave", koji po našem mišljenju, može da svakog nastavnika podstakne na razmišljanje o sopstvenoj nastavi kao i da mu omogući procenu sopstvenog rada.
            Ovi "zakoni" precizno definišu postupanja nastavnika u nastavnom procesu, ali na drugačiji način od klasične didaktičke literature. S obzirom na to da je članak napisao Herbert C. Fridmen, profesor Odseka za biohemiju i molekularnu biologiju Univerziteta u Čikagu, dakle naučnik kome metodika nastave hemije i pedagogija nisu naučno opredeljenje, "zakoni" su napisani popularno i provokativno, pri čemu uključuju sve didaktičke principe.

A. Opšti zakoni
            1. Nikada ne držite predavanje ako vaše znanje uveliko ne prevazilazi sadržaj vašeg predavanja.
2. Predavanje ne učite napamet, samo razumite ono što predajete.
3. Neka vaše predavanje bude spontano, ali ne improvizujte svojim znanjem.
4. Ne čitajte beleške na predavanju osim brojeva kojih se ne možete setiti.
5. Imajte beleške ili izvode predavanja pri ruci, ali ih ne koristite. Dobar glumac ne treba suflera.
6. Nikada ne čitajte iz materijala koji dajete učenicima.
7. Razlika između predavanja i glume je da kod predavanja prvo dolazi sadržaj, a potom slede relacije, a kod glume sadržaj sledi relacije.
8. Kompetentnost nastavnika mora uvek imati prednost nad omiljenošću.
9. Uvek koristite iskustvo, ono će učiniti da ostanete sveži i spontani.
10. Dopustite sebi neznanje, ali znajte dovoljno da kažete kada je neznanje vlastito ili kada je to opšte neznanje.
11. Nikada se ne šalite šale radi, nego samo u službi onoga o čemu pričate.
12. Ne smatrajte da je vaš predmet najznačajniji: mislite kako je veliko zadovoljstvo to što su učenici zainteresovani za to o čemu govorite.
13. Nikada ne smatrajte da će vaš predmet većini učenika biti važan za profesionalno opredeljenje.
14. Radite uvereni da je vaša nastava veoma značajna iako možda nećete biti u mogućnosti da to dokažete.
15. Nikada ne pretpostavljajte da tišina u učionici znači da su učenici razumeli vaše predavanje. Učenici mogu biti i zbunjeni.
16. Posmatrajte učenike dok predajete: tavanica i pod nisu interesantni kao ni crna tabla.
17. Ne odlazite na predavanje ako niste stimulisani i ako ste iscrpljeni, jer bez stimulacije predavanje možda neće biti dobro.
18. Inteligencija se meri više kvalitetom nego kvantitetom.
19. Primarni zahtev nastave je da zadrži entuzijazam učenika uprkos rasta njihovog znanja; dobar učitelj gaji kreativnost dajući informacije.
20. Ne mešajte dobru nastavu sa dobrim ispitivanjem niti dobro ispitivanje sa dobrim ocenjivanjem. Predavanje je jedna stvar, ispitivanje druga, a ocenjivanje i vrednovanje treća; dobar nastavnik mora savladati sve tri.
21. Uvek počnite i završite vaše predavanje na vreme.

B. Planiranje nastavnog procesa i ocenjivanje učenika
22. Planirajte vaše predavanje ali ne budite rob vašeg plana.
23. Počnite svako predavanje sa uvodom. Nepoznavanje termina zbunjuje učenike manje od nedostatka očekivanja.
24. Izaberite dobru knjigu, ali je ne prepričavajte na predavanju.
25. Nikada ne smatrajte da će obraćanje pažnje na detalje zameniti nedostatak perspektive.
26. Svaka naučna disciplina ima svoj vlastiti jezik: dobra nastava omogućava izučavanje jezika a ne samo reči.
27. Izbegavajte grafoskop: bolje da imate jednu grešku i budete spontani nego da nemate grešku i budete dosadni. Predavanje nije naučno saopštenje.
28. Izbegavajte monotono izlaganje: interes učenika bi trebao da bude usmeren ka onome što predajete, a ne ka vašem glasu.
29. Držite predavanje smišljenom brzinom. Brbljanje dovodi do konfuzije, dok najasan izgovor dovodi do dosade.
30. Nikada ne držite isto predavanje dvaput. Posmatrajte učenike da biste znali kada vas prate.
31. Ne smatrajte da samo jednom upotrebljena reč ili ideja može da pridobije učenike. Razmišljanje i razumevanje zahtevaju suštinu, a ne nagoveštaj.
32. Odgovorite na sva pitanja đaka najbolje što možete, a postavljeno pitanje retko pravi problem samo jednom učeniku; pitanje učenika nije upadica već izazov da se odgovor ugradi u ostatak predavanja.
33. Postavljajte pitanja u toku predavanja: učenici formiraju pristup učenju upravo na osnovu tipova zadataka koje im u toku predavanja postavljate.
34. Nikada na početku predavanja ne govorite sporo, a na kraju brzo. Na ovaj način zamarate učenike.
35. Nikada na početku predavanja ne govorite brzo, a na kraju sporo. Ovo pokazuje da ste iscrpli sadržaj za predavanje.
36. Nikada ne zaboravite da istaknete novi termin ili novi pojam pišući ga na tabli ili ponavljajući na takav način da učenik ima vremena da ga zapiše, ali nikada ne ponavljajte svaku rečenicu: rezultat doslovnog ponavljanja je jedostavno polovina predavanja za određeno vreme.
37. Ne mešajte predavanje sa diktiranjem: prvo je kreativni proces u kome učenik aktivno učestvuje, drugo je mehanički zadatak, pasivno zapisivanje za kasnije razumevanje.
38. Nikada ne budite tako jednostavni da budete trivijalni, ili tako komplikovani da budete nerazumljivi: jasno predavanje znači bez velike jednostavnosti i bez nerazumljivosti.
39. Nastavnici nikada ne daju ocene. Učenici ih zaslužuju

C. Odnos prema učeniku
40. Nikada ne očekujte od vaših učenika da naiče ili razuneju ono što vi ne možete ili niste naučili ili razumeli.
41. Nikada ne stavljajte učenika u položaj da bude predmet egzibicije vaše učenosti: učenika ne interesuje šta vi znate, već želi da zna šta on može da nauči.
42. Ne budite ponosni što znate više od vaših učenika; oni nisu birali da budu rođeni posle vas.
43. Nikada nemojte izjednačavati neznanje ili nedostatak znanja određenog broja vaših učenika sa glupošću.
44. Uvek držite predavanje pretpostavljajući da vaši učenici žele da uče, a ne samo da dobiju dobru ocenu.
45. Nikada ne postavljajte pitanja iz tema na koje niste ukazali učenicima.
46. Nikada ne govorite učenicima da budu "odgovorni" za učenje neke teme. Odgovornost podrazumeva učenje kao obavezu koju su dužni drugima više nego obavezu prema samome sebi. Granica između poslušnosti i samopoštovanja je tanka ali jasna.
47. Uvek pohvalite učenike za njihove uspehe. Nikada ih ne osuđujte za njihove neuspehe.
48. Nikada se ne smejte vašim učenicima, već se smejte sa njima.
49. Nikada ne ismejavajte vaše učenike, osim ako ne želite da oni to rade sa vama.
50. Uvek shvatajte učenike toliko ozbiljno koliko želite da oni shvataju vas.
51. Nikada se nemojte razljutiti pred odeljenjem. Učenici nisu zaiteresovani za vaše lične emocije.
52. Poštujte učenike i oni će poštovati vas, obraćajte im se sa učtivošću koju oni neće smatrati popustljivišću.
53. Nemojte izjednačiti familijarnost sa jednim delom učenika sa nedostatkom poštovanje ili intelektualno neslaganje sa ličnom antipatijom.
54. Nikada ne pretpostavljajte da je učenik koji spava nezaiteresovan za vaše predavanje ili da mu je ono dosadno. Možda je celu noć učio drugi predmet.
55. Ne podsmevajte se originalnosti učenika rođenoj iz neznanja.
56. Ne očekujte da vaši učenici imaju neograničeni kapacitet za učenje. Granice zasićenja su određene više fiziološki nego inteligencijom.

Iz časoisa: Hemijski pregled, 39, br. 5-6 (1988) str. 135.
Našao, odabrao i priredio: Prof. dr Branislav Čabrić
Katedra za Metodiku nastave fizike
Prorodno-matematički fakultet, p. fah 60, 34001 Kragujevac
E-mail:  bcabric@kg.ac.rs
  ( Objavio na Fosebook-u,  u grupi KREATIVNI UČITELJ, Branislav Čabrić)



четвртак, 23. мај 2013.

*Праћење напредовања ученика у току и на крају школске године


Општи успех ученика
Члан 39.
На крају првог и другог полугодишта првог разреда наставник даје мишљење о раду и напредовању ученика.
Мишљење садржи:
1) опис степена остварености циљева, општих и посебних, односно прилагођених стандарда постигнућа;
2) општи опис квалитета постигнућа;
3) опис ученикових могућности и потреба у подизању нивоа постигнућа у појединим задацима у даљем учењу;
4) запажања о развоју ученика и препорукама за даље напредовање.

Елементи праћења успеха ученика

Мишљење се уноси у ђачку књижицу.
Ево примера:
са сајта о образовању
Ту можете прочитати и искуство са екстерне евалуације.

Општи успех ученика од другог до осмог разреда утврђује се на крају првог и другог полугодишта, односно школске године на основу аритметичке средине позитивних закључних бројчаних оцена из обавезних предмета, обавезних изборних предмета и из владања, почев од шестог разреда.
Општи успех не утврђује се ученику из става 4. овог члана који има недовољну оцену или је неоцењен из наставног предмета.
Описна оцена из наставног предмета не утиче на општи успех ученика.
Родитељ је дужан да својим потписом потврди да је упознат са мишљењем, односно успехом ученика.
Обавештавање о оцењивању
Члан 40.
На почетку школске године ученици, родитељи, односно старатељи се обавештавају о критеријумима, начину, поступку, динамици, распореду оцењивања и доприносу појединачних оцена закључној оцени.
Одељењски старешина је обавезан да благовремено, а најмање четири пута у току школске године, на примерен начин обавештава родитеље о постигнућима ученика, напредовању, мотивацији за учење, владању и другим питањима од значаја за образовање и васпитање.
Ако родитељ, односно старатељ не долази на родитељске и индивидуалне састанке, одељењски старешина је дужан да га благовремено у писменој форми обавести о успеху и оценама, евентуалним тешкоћама и изостанцима ученика и последицама изостајања ученика.
Родитељ, односно старатељ, има право увида у оцењену писмену проверу постигнућа или продукт учениковог рада.
Евиденција о успеху ученика
Члан 41.
Наставник у поступку оцењивања прикупља и бележи податке о постигнућима ученика, процесу учења, напредовању и развоју ученика током године у прописаној евиденцији и својој педагошкој документацији.
Под педагошком документацијом, у смислу овог правилника, сматра се писана документација наставника која садржи: личне податке о ученику и његовим индивидуалним својствима која су од значаја за постигнуће, податке о провери постигнућа, ангажовању ученика и напредовању, датим препорукама, понашању ученика и друге податке од значаја за рад са учеником и његово напредовање.
КАКО ТЕЧЕ ПОСТУПАК СТВАРАЊА ПОРТФОЛИЈА
Инструменти за праћење напредовања ученика

Предлог описног оцењивања у 1. разреду

Примери описног оцењивања

За модел ученичког портфолија мени је интересантна идеја колегинице Љиљане Павловић, на следећем линку:

Такође, занимљиви су и формулари које је колегиница осмислила:
http://uciteljicaljilja.wordpress.com/category/%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%82%D1%84%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D0%BE/

Још нешто што свима може користити:


Ево једног приручника везаног за инклузију:

Приручник за планирање и писање ИОПа - Dils




*Из ђачких вежбанки 2: радови ученица 4. разреда на тему: Доживљај из школе


Доживљај из школе

    Често размишљам како школски дани брзо пролазе. Сваки нови дан обележен је новим знањима, искуством, доживљајима. Трудимо се да неке доживљаје заувек памтимо, а неке бисмо желели да што пре заборавимо.
       Учитељица нас, поред решавања задатака и усвајања лекција, учи лепом понашању, другарству, поштењу... Ми се трудимо да положимо и тај важни тест, тест поштења.
      Један доживљај из првог разреда остао ми је у неизбрисивом сећању.
       Био је тмуран зимски дан. Школски одмор. Изашли смо сви на снег. Сви су били срећни и раздрагани. Грудвање је било у пуном јеку. Одједном сам у снегу угледала нешто тамно што је одударало од зимске белине. То је био нечији мобилни телефон. Одмах ми је било јасно да га је неко дете у игри изгубило. Али, које? Морам то испитати! Подигла сам телефон високо и повикала: ,,Неко је изгубио телефон!''.  Тог тренутка сви су прекинули грудвање и погледали ка мени. Убрзо се појавио један ученик петог разреда који је рекао да је телефон његов. Био је пресрећан. Захвалио ми се љубазно и наставио са игром.
      Сада, после три године, поносна сам на себе што сам тако поступила. Имала сам шест и по година а умела сам да проценим шта треба урадити у таквој ситуацији.
(МЛАДЕНОВИЋ МИЉАНА)

Доживљај из школе

     За ове четири године мог школовања стекла сам многа знања, другове и дреугарице  које ћу памтити. Са многима ћу наставити дружење. Доживљаји из школе заузимају посебно место.
     Доживљај који ми је остао у сећању, десио се у првом полугодишту четвртог разреда.
   Завршавао се час математике. Крај часа најавило нам је школско звоно. Оно исто звоно које нам је звонило још када смо били прваци. Звоно које је толико пута прекидало тешке задатке и позивало на игру. Налази се висико на зиду школског ходника.
      Сви смо весело истрчали у двориште. Нашег ,,Звонка Спасић''', како смо звали звоно, остављали смо иза себе. Најважније је било што пре се укључити у игру.
      Не знам шта ме је навело да подигнем главу и погледам место при врху зида одакле допире тај звук који нам увек измами осмех. Имала сам шта да видим! Звоно је било у пламену! Уплашила сам се да то не изазове пожар и не прошири се на целу школу. Брзо сам позвала учитељицу која је још увек била у учионици.
   Учитељица је обавесила домара и остале раднике који су брзо реаговалчи и угасили ватру. Све се срећно завршило.
       Сада, када је све прошло, са осмехом се сви сећамо како је учитељица утрчала у канцеларију и повикала:,,Људи, изгореће нам школа!''
(МЛАДЕНОВИЋ МАРТА)