субота, 22. јун 2013.

*,,Што је јаче светло, то је јача сенка''

                                         

   Postoji onaj fenomen da što je jače svetlo, to je jača i senka. Meni je to kao neka mantra koja me vraća u ravnotežu kada sa svih strana bivam bombardovana negativnim energijama. Najveći broj ljudi uglavnom vidi senke – kriminal, korupciju, nedostatak ljudskih vrednosti, promociju lažnih vrednosti, potrošački mentalitet, neobrazovanost, sebičnost, neznanje, nekulturu..... Ja u sebi ponavljam mantru: „Što je jače svetlo, to je jača i senka!“ i okrećem se da tražim svetlo.
  Gospode, kako jako sija! Kroz divne ljude koje poznajem, dela koja anonimno čine u sredini u kojoj žive, iz dana u dan... pomalo se umore, ali istrajavaju....
  Imam potrebu da se zahvalim svim ljudima koje poznajem i ne poznajem a koji svakodnevno nastavljaju da biraju da čine dobra dela, da misle dobre misli, da zanemaruju igru senki i da se okreću izvoru svetla.... Svako na svoj način. Neko kroz rad sa decom, neko kroz ono što piše, neko kroz svoju porodicu, neko kroz muziku, neko kroz umetnost, neko kroz ustajanje starijima u javnom prevozu, neko kroz osmehivanje prolaznicima, neko kroz hrabrost da kaže ono što misli, neko kroz poštovanje zakona kada ga je lakše ne poštovati, neko kroz opraštanje, neko kroz unapređivanje obrazovanja, neko kroz lečenje, neko kroz gajenje biljki, neko kroz davanje podrške drugima, neko kroz očuvanje energije, neko kroz radost koju zrači oko sebe, neko kroz mudrost koju deli sa drugima, neko kroz spremnost da pomogne, neko kroz humor, neko kroz veru u ljubav i mir i radost.....

  Hvala vam svima za to što dopuštate svetlu da se ogleda u vama!

петак, 21. јун 2013.

* Још нешто за родитеље будућих првака

,,Наша су деца будућност света.'' Љубивоје Ршумовић

Ево још мало помоћи и подршке родитељима чија деца у септембру полазе у школу.
Срећно!



*Шта деца треба да знају пре поласка у школу



* Дан школе - 24. мај 2013. године

На захтев многих ученика и родитеља (нарочито 2. и 4. разреда) објављен је снимак скромне приредбице у малој скромној школи ,,Јован Аранђеловић'' у Црвеној Реци. 
Водитељ: Сања Стојсављевић, 8. разред





Захваљујемо се кабловској телевизији Бела Паланка која је урадила овај снимак!
Поздрав за све ученике школе и посетоце блога!


четвртак, 20. јун 2013.

*О успешном учењу

Učenje obuhvata usvajanje navika, informacija, znanja, veština i sposobnosti. 

Mudre misli o učenju

Nepismeni u XXI veku neće biti oni koji ne znaju čitati i pisati, nego oni koji ne
znaju učiti, zaboraviti neprimenjivo i naučiti novo.
Alvin Tofler

Obrazovanje treba da počne od sebe samoga.
Ludvig Fojerbah

Ne napredovati znači nazadovati.
Johan Volfgang Gete

Samo u upornom radu i učenju leži naša budućnost.








     Увек се ослањајте на своје знање и не тражите друге, непоштене начине да дођете до добрих резултата. 
     Ових дана слушамо да су тестови за полагање завршног испита у 8. разреду неким ученицима били доступни и пре полагања. 
      Какве су све сигурносне мере предузете види се на овом шаблону који је објавио на фејсбуку Петар Станић:
  





среда, 19. јун 2013.

*Добродошли, прваци (приредба у малој школи)


1.       ХОР - Песмица: Добродошли, прваци
2.       Из Буквара:
Petlicu pevacu 
Sutra me probudi 
Pre nego sto ptice 
Iz gnezda poskacu , 
Pre dece i ljudi 
Vikni glasom jasnim 
Prvi dan u skoli 
Da ti ne zakasnim

3.       MUKE ĐAKA PRVAKA
Kad dođoh kući
prvi dan iz škole,
svi me redom ljube
obrazi me bole.
Dođe mi tetka,
dođe mi baka.
Kažu na čast
zbog đaka prvaka.
Olovke, sveske
boje i rezači.
Gumice, flomasteri
i razni uvijači.
Sve je to lepo,
svašta su mi dali,
samo znanje kažu 
jedino mi fali.
A do znanja znam 
da dalek je put.
Pustite me sada,
jer sam vrlo ljut.
Pričate o knjizi,
pričate o znanju,
a ja samo mislim
o lopti i igranju.

(Žaklina "Nina" Suvajac)


5.       NEMOJ,JASNA
       ANA-Ide mama ulicom i govori Jasni:
MAMA- Nemoj, Jasna, da gledaš levo.
ANA-Ide mama ulicom i govori Jasni:
MAMA- Nemoj, Jasna, da gledaš desno.
ANA-Ide mama ulicom i govori Jasni:
MAMA- Nemoj, Jasna, da gledaš gore.
ANA-Ide mama ulicom i govori Jasni:
MAMA- Nemoj, Jasna, da gledaš dole.
ANA-Ide Jasna ulicom i žmuri. Kad odjednom - bup!
Jasna se spotakla i pala. 
Stoji mama na ulici i govori Jasni:
MAMA- Zašto si, Jasna, pala? 
ANA-Sedi Jasna na ulici i govori mami: 
JASNA- Zato što nisam gledala ni levo, ni desno, ni gore, ni dole.
6.       Школа за баке
Јутрос у тролејбусу ситуација страшна:
Баки је на леђима школска ташна!
Бако, бако, видех ствари свакојаке,
ал још не видех школу за баке!
Слушај, дете, ове речи моје:
Школе за баке не постоје,
већ у оне ствари свакојаке
додај да, у школу, баке 
 воде своје унуке прваке!
Милош Стефановић

7.       Све је могуће
Све је могуће, све је на дохват руке,
зато децо оловке у руке!
Пишите и учите нова слова,
може се до звезда, може до снова!
Јер пут је широк, пут је отворен,
пут се знањем осваја, за учење је створен!
Сваки корак је важан и има сврху,
и сваки корак води ка врху,
а на врху су речи поруке:
Све је могуће, све је на дохват руке!
Милош Стефановић


         9.   PISANJE SLOVA - Tatjana Djulinac
Pisanje se brzo uci,
pisati zna ruka svaka
bila leva ili desna,
slova pise za prvaka.
A slova su bistra, tecna,
poput vode sto se pije.
Vuk ih stvori da su vecna,
s njima glave pismenije.
Ko u svakoj dobroj kuci
gde postoji kakav red,
o slovima treba reci
da imaju redosled.
Redosledu ime dali,
to verujem da ste znali.
U AZBUCI ona stoje
i trideset mesta broje.

10.   LEPO PISANJE
ANA-A za ovo što se desilo Jasni i što ću vam sad ispričati nije bila kriva samo Jasna. Kriva je bila njena - leva ruka. Ali šta možeš svojoj ruci? Ne možeš se s njom ni posvađati, ni istući je, jer to je ipak - tvoja ruka. Ne možeš joj se čak ni isplaziti - to bi bilo kao da si se sam sebi isplazio. Ništa joj ne možeš prosto zato što je to tvoja ruka. A evo šta se Jasni desilo.
Učiteljica je rekla da u školi mora da se piše desnom rukom. Ali Jasna - levom. Naravno to se nije moglo. Sva deca pišu desnom rukom, sva deca pišu s jedne strane na drugu, a Jasna piše levom rukom, Jasna piše s druge strane na jednu.
Onda je učiteljica rekla:
UČITELJICA - Moraš desnom!
ANA-To je bilo strašno teško. Jer Jasnina desna ruka nije umela čak ni da drži olovku a pogotovo nije umela da piše. Ali Jasna je tako uradila. Jasna na kraju uvek posluša dobre savete.
I tako, eto, donela je svoj zadatak "lepo pisanje" da učiteljica pogleda. A ona:
UČITELJICA- A šta je ovo, Jasna?
JASNA- Pa, moj zadatak.
UČITELJICA- Ovo? Ovo je nešto ružno, ovo nije zadatak.
JASNA- Znate, to je... to je takav moj rukopis.
UČITELJICA- Ali molim te, ovo nije rukopis. Pogledaj!
JASNA- Izvinite, ali jeste. To je moj rukopis - rekla je Jasna tvrdoglavo. Bilo joj je krivo što učiteljica ne priznaje njen rukopis.
UČITELJICA- Ovo može da bude samo medvedopis - reče na kraju učiteljica vrlo ubeđeno, a Jasna uzvrati isto tako ubeđeno:
JASNA- Ne, nije medvedopis.
UČITELJICA- Ali pogledaj opet, ovde svako slovo ima po nekoliko krakova. Tako nismo učili, pa nikako ne može da bude tvoj rukopis. A ako nije tvoj rukopis i nije medvedopis, onda je stonogopis.
JASNA- Nije.
UČITELJICA- Onda je svrakopis.
JASNA- Nije.
UČITELJICA- Ma kako nije?
JASNA- Tako. Nije ga pisao medved, nije ga pisala stonoga pa nije stonogopis, i nije ga pisala svraka pa nije svrakopis. Pisala sa ga ja i onda je - onda je JASNOPIS.


12. ĐAK PRVAK
Pre škole predškolac
u školi školarac
prvo sam prvarac
pa onda drugarac
Posle sam redarac
knjižica čuvarac
naučim slovarac
pa kući bećarac
ANA-Devojčice iz naše ulice napisale su preko tarabe veliku tužbu:
DEVOJČICA-"Svima koji nose pantalone. Molimo da nas više ne vučete za kike.
Devojčice"
ANA-Dečaci ispod toga odgovaraju:
DEČAK-"A mi vas molimo da ne budete tužibabe.
Dečaci"
ANA-Neko je na kraju presudio:
"A mi molimo i jedne i druge da se ne svađate nego da živite kao dobri drugovi i da idete ulicom bez vike.
Svi ljudi iz naše ulice
Svi ljudi iz našeg grada
Svi ljudi iz naše Republike."




понедељак, 17. јун 2013.

*Ђачке заклетве

''Ukoliko se prema pojedincu odnosiš kao da je ono šta treba biti i može biti, onda će i postati šta treba biti i može biti.'' (Goethe)
Објавила на фејсбуку Марија Симић Нешковић:

Pionirska zakletva koju su polagali đaci prvaci u periodu od 1946. godine do 1989. godine
Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku reč:
Da ću marljivo učiti i raditi
I biti dobar drug;
Da ću voleti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
I ideje za koje se borio Tito;
Da ću ceniti sve ljude sveta
koji žele slobodu i mir!

--------------------------------------------------------------------------------------------

------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Тekst pionirske zakletve, koji je u nekim detaljima varirao od škole do škole, na srpsko-hrvatskom jeziku je glasio:
„Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku reč:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti veran i iskren drug,
koji drži datu reč;
Da ću voleti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću ceniti sve ljude sveta
koji žele slobodu i mir!“
---------------------------------------------------------
Jedna od prvih verzija svečanog pionirskog zavjeta, koja je važila u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, bila je manje zahtevna od one najpoznatije:
„Zavetujem se pred pionirskom zastavom i pred svojim drugovima pionirima da ću učiti i živeti kao veran sin svoje domovine – Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Zavetujem se da ću čuvati bratstvo i jedinstvo naših naroda i slobodu naše otadžbine stečene krvlju njenih najboljih sinova. Za domovinu sa Titom napred!“