Испод овог упутства ћете уочити могућност Претражи овај блог. У бело поље унесите неколико кључних речи за претрагу. Кликните напретрага. У средишњем делу блога, где су чланци, изнад последњег чланка ће се појавити списак постова који садрже кључне речи.
Исподцитата имате иОзнакеза чланке. Кликом на одређену ознаку отварате све чланке из те групе.
УАрхиви чланака, кликом на троуглић поред одређеног датума отварате наслове чланака из те седмице. Појединачно чланке отварате кликом на њихов назив.
Горе, испод назива блога исписани су називистраница(20). У њима су разврстани сви садржаји блога. Страницесадрже линкове ка одређеним сајтовима или чланцима на блогу.
Da
li ste znali da postoji vrući led? Navikli smo da mislimo da voda u čvrstom
stanju ne može da postoji na temperaturama iznad nule. Istraživanja engleskog
fizičara Bridžmana su pokazala da to nije tačno. Pod veoma velikim pritiskom
voda prelazi u čvrsto stanje i ostaje takva na temperaturama znatno iznad nule.
Naime, Bridžman je pokazao da ne postoji samo jedna vrsta leda, nego da ih može
biti nekoliko (nekoliko kristalnih struktura tj. "polimorfnih
modifikacija"). Tako se led, koji on naziva "led broj 5" dobija
pod ogromnim pritiskom koji je oko 20 000 puta veći od atmosferskog, a ostaje u
čvrstom stanju i na temperaturi od 76 0C. On bi nam opekao prste, kad bismo mogli da ga
dotaknemo. Međutim, dodir sa njim nije moguć. Taj led nastaje pod pritiskom
izuzetno jakih presa u debelim posudama od najboljeg čelika. Ne možemo ga ni
videti niti uzeti u ruke. O njegovim svojstvima može se saznati samo posrednim
putem.
Zanimljivo
je da "vrući led" ima veću gustinu od običnog leda, pa čak i od vode;
njegova gustina je 1050 kg/m3. On bi tonuo u vodi, dok obični led po
njoj pliva.
Iz
časopisa: Mladi fizičar (posebna
sveska br. 3: "Zima sa fizikom"), Društvo fizičara Srbije,
Beograd 2003.
Prof. dr Branislav Čabrić
Prirodno-matematički fakultet, Kragujevac
STRAH OD MATEMATIKE
Događa se pri rešavanju školskih zadataka da sam
tekst zadatka prouzrokuje panično stanje kod đaka zbog drugačije stilizacije,
neke reči koje tu nisu očekivali, zbog dužine teksta ili ko zna čega sličnog.
Često se iza "neobične" ili "teške" stilizacije i dugog
teksta kriju sasvim laki zadaci. Međutim onome koji je u panici, zadaci, koji
izgledaju teški, i postaju teški.
Neki misle da je pojava straha
od matematike posledica specifičnosti tog predmeta. Mnogi misle da samo čovek s
posebnom nadarenošću za matematiku može da nauči taj predmet. To međutim nije
tačno! Svakako, da se postane veliki matematičar, treba poseban talenat. No bez
posebnog talenta se ne postaje na primer ni veliki književnik, pa ipak nije
potreban specijalni talenat za učenje književnosti u školi. Jer đak nije ni
veliki matematičar, kao što nije ni veliki književnik. I kao što svaki đak može
zadovoljiti u maternjem jeziku, tako svako može zadovoljiti i u matematici. Od
đaka se traži onoliko matematike, koliko može da savlada svaki čovek njegovog
uzrasta s prosečnom inteligencijom, ako je savesno uči. To što neki i s visokom
inteligencijom ne uspevaju u nekom školskom predmetu, znak je ili da se
dovoljno ne zalažu, ili da nemaju dobrih metoda učenja tog predmeta. Zbog
nedostatka dobre metode javlja se osećaj nesposobnosti koja objektivno ne
postoji, ali đak nesvesno subjektivni osećaj smatra kao objektivnu činjenicu.
Od osećaja nesposobnosti, odnosno manje vrednosti, razvija se postepeno mržnja
prema predmetu i najzad strah od njega. Strah od nekog predmeta leči se, dakle,
zalaganjem u radu i usavršavanjem metoda učenja.
Uz dovoljno zalaganja i uz odgovarajuće
metode može se savladati i školska matematika. Svest o tome pomaže da ne dođe
do straha od nje i da se taj strah pobedi, ako već postoji.
Neki đaci, u određenim
situacijama, padaju u psihozu nemoći koju sami nesvesno sugerišu. Takvo
sugestivno stanje stvarno koči rad uma. Na primer, događa se pri rešavanju školskih
zadataka da sam tekst zadatka prouzrokuje panično stanje kod đaka zbog
drugačije stilizacije, neke reči koje tu nisu očekivali, zbog dužine teksta ili
ko zna čega sličnog. Međutim, to je stvarno sasvim nepotrebno! Često se iza
"neobične" ili "teške" stilizacije i dugog teksta kriju
sasvim laki zadaci. Međutim onome koji je u panici, zadaci, koji izgledaju
teški, i postaju teški. Pribrani đak će međutim otkriti da se radi samo o
teškom izgledu, a ne i o teškom zadatku.
Umesto da čovek sebi unapred
sugeriše da je zadatak težak i da nije u stanju da ga reši, treba smiriti živce
i mirno analizirati zadatak. Posle analize, đak koji je naučio odgovarajuću
građu, uspeće da reši zadatak. Ako se nakon izvršene analize zapne u izradi
zadatka, treba ga ponovo mirno raščlaniti, ispitati da li se mogu pojednostavniti
računi, pronaći pogodne identičke transformacije koje bi pojednostavile i
ubrzale rešavanje. Ako i tada ne ide, znak je da građa još nije dovoljno
savladana pa je treba ponovo učiti.
Napomenimo još da je
samostalno sastavljanje zadataka odlično preventivno sredstvo protiv straha od
matematike.
Literatura
I. Smolec, Kako da učim
matematiku, Školska knjiga, Zagreb, 1964., str. 191.
Ових дана многи од нас понављају ову
песмицу. Желели бисмо да нам пролеће дође и природа се покаже у свој својој
лепоти. Када видимо да из травице вире нежне љубичице знамо да је пролеће ту.
Сунце већ топлије греје и несебично помаже читавој природи. Оно је верни
друг жељно очекиваног годишњег доба – пролећа. Њихово пријатељство је
дугогодишње и чврсто и ништа га не може покварити. Чак ни ови немилосрдни
облаци који им понекад пркосе и шаљу досадну кишу.
Данас сам изашла на оближњи пропланак. Морам да проверим да ли су
стигли ти познати весници пролећа – прве љубичице. Нису ваљда толико стидљиве!?
Неће се ваљда и од мене сакрити!? Показаће ми оне своје плаве главице!? Можда
ће се и осмехнути!? Баш сам нестрпљивa!
Шетам полако и пажљиво загледам. И, гле!
Мноштво прекрасних круница поче да се мешкољи и шири опијајући мирис. Прелепа
слика, пријатан мирис! Прелепо годишље доба у најави! Ено, и смеше ми се! Баш
имам среће! Препознале су у мени пријатеља који их неће повредити.
Не
смем много да се крећем. Бојим се да ћу их повредити. Сетих се маме. Она би се
обрадовала једном букету. Али, ја немам срца да одузмем живот ни једном једином
цвету. Довешћу је овде, па нека ужива.
Љубичице су, изгледа, чуле моје размишљање. Видех како полако окрећу ка
мени своје срцасте листиће исказујући ми своју захвалност. Поздравих се са њима
уз обећање да ћу сутра поново доћи.
У нашем послу искуство је веома важно, али, морамо признати да смо оне праве, студиозне, детаљне припреме за реализацију часова писали када смо били студенти. У групи ,,НАСТАВНИ ЛИСТИЋИ - помагала у настави'' уочила сам неколико одличних припрема колегинице Бојане Дадић. Она их је у овој отвореној групи несебично поделила свим колегама, а ја нисам одолела да их не објавим на свом блогу, како би што више учитеља могло да их прочита и искористи у раду.
1. Solidno znanje predmeta ili grupe predmeta koje će predavati.
2. Poznavanje praktičnih aspekata/veština vezanih za predmet ili grupu
predmeta koje će predavati.
3. Sposobnost da razvija jezičku i numeričku pismenost učenika.
4. Sposobnost da primenjuje nastavne planove i programe.
5. Sposobnost da kritički ocenjuje i adaptira nastavne programe.
6. Sposobnost učestvovanja u osmišljavanju i izradi nastavnih programa.
7. Sposobnost da prilagodi nastavni program i učestvuje u izradi
individualnih planova i programa za učenike s posebnim obrazovnim potrebama.
8. Sposobnost da doprinosi ličnom i društvenom razvoju učenika.
9. Sposobnost da osmišljava, priprema i održava časove na način koji
obezbeđuje kontinuitet i napredak u učenju svih učenika.
10. Razumevanje sistema ocenjivanja i poznavanje različitih načina
ocenjivanja.
11. Sposobnost da prati, ocenjuje, dokumentuje i izveštava o sposobnostima,
potrebama i napretku svakog pojedinačnog đaka.
12. Sposobnost da postavi visoka očekivanja, motiviše, i održi
interesovanje za svoj predmet u skladu sa mogućnostima i potrebama svakog
učenika.
13. Sposobnost da koristi spektar predavačkih strategija uključujući
interaktivno predavanje, u skladu sa datim predmetom, temom i potrebama
učenika.
14. Sposobnost odabira i ocene obrazovnih materijala i udžbenika.
15. Sposobnost da koristi računar i internet i osmisli kako da ih efikasno
primeni kao nastavna sredstva.
16. Sposobnost da se korektno i konsistentno odnosi prema učenicima
koristeći adekvatne nagrade i kazne.
17. Sposobnost da jasno i efikasno komunicira sa učenicima stimulišući
njihovo učešće u diskusijama.
18. Sposobnost da prepozna i da se adekvatno postavi prema učenicima sa
poteškoćama u učenju i prepozna kada je potrebno tražiti savet od stručnjaka
koji se tiče posebnih obrazovnih potreba učenika.
19. Sposobnost da se adekvatno postavi prema učenicima uzimajući u obzir
njihove rodne, socijalne, kulturne, lingvističke, i verske različitosti.
20. Sposobnost da ohrabri učenike da preduzimaju inicijative i postanu
odgovorni za svoje učenje.
21. Poznavanje i sposobnost da primeni u praksi principe dobre discipline i
motiviše pozitivno ponašanje učenika.
22. Znanje o i sposobnost da doprinese strategijama za sprečavanje nasilja
u školi.
23. Sposobnost da doprinese stvaranju klime pogodne za učenje i razvoj svih
učenika.
B. Škola i sistem
24. Razumevanje nacionalnog okvira odnosno strateških ciljeva i razvojnih
tokova obrazovnog sistema u Srbiji.
25. Sposobnost i spremnost da učestvuje u razvoju i unapređivanju sistema
obrazovanja prateći i uključujući se u rad relevantnih tela na različitim
nivoima (npr. Nacionalni prosvetni savet).
26. Razumevanje sistema u kome radi uključujući ulogu i strukturu nadležnih
obrazovnih organa (npr. Inspektorata).
27. Razumevanje i primenu principa decentralizacije i spremnosti za učešće
u školskom razvojnom planiranju koristeći instrumente samovrednovanja rada
škole.
28. Spremnost za saradnju i aktivno učešće u radu organa škole (školski odbor,
nastavničko veće, stručni aktivi, savet roditelja).
29. Sposobnost i spremnost da na produktivan način komunicira sa
roditeljima o svim pitanjima relevantnim za školski život njihove dece.
30. Sposobnost da radi u grupi na rešavanju problema i spremnost za
saradnju sa kolegama iz škole, uključujući i stručnjake iz drugih profesija i
službi kao što su pedagoške, psihološke i službe za razvoj karijere.
31. Sposobnost i spremnost za saradnju sa relevantnim akterima izvan škole
(npr. iz zdravstva, socijalnih ustanova) u obrazovne svrhe.
32. Sposobnost da vodi i(ili) koordinira multidisciplinarne obrazovne
timove.
33. Sposobnost da učestvuje u radu na projektu u oblasti obrazovanja.
34. Svest i odgovornost za doprinos pozitivnom etosu (atmosferi) škole, na
primer podstičući pozitivne odnose između zaposlenih u školi, učenika i
roditelja.
35. Sposobnost i spremnost za saradnju s lokalnom zajednicom na
organizaciji nastavnih aktivnosti (npr. organizovanje praktične nastave u
lokalnom preduzeću).
36. Sposobnost i spremnost za saradnju s lokalnom zajednicom u organizaciji
vannastavnih aktivnosti (npr. društveno korisnog rada).
C. Profesionalizam i sistem vrednosti
37. Posvećenost profesiji i radu sa decom odnosno opštem individualnom
napretku i postignućima svakog učenika.
38. Sposobnost uspostavljanja i održavanja pozitivnih međuljudskih odnosa i
razvijanje istih prema učenicima, roditeljima, kolegama, stručnjacima i
relevantnim akterima izvan škole u obrazovne svrhe.
39. Poznavanje najnovijih trendova koji se tiču predmeta koji on(a)
predaje.
40. Sposobnost da predvidi nove potrebe i potražnju za obrazovanjem na
osnovu analize tržišta rada.
41. Spremnost preuzimanja inicijative i odgovornosti za svoj profesionalni
razvoj.
42. Sposobnost i spremnost da kritički razmišlja i oceni sopstveni
obrazovni učinak odnosno sopstvenu efikasnost u radu na osnovu ostvarenih
rezultata učenika.
43. Sposobnost da se bavi istraživanjima u oblasti obrazovanja.
44. Sposobnost da kritički razmišlja i sudi o sopstvenom sistemu vrednosti.
45. Sposobnost i spremnost da služi kao model (moralni) deci koji se bazira
na principu pravičnosti.
46. Zalaganje za jednakost među polovima putem ličnog primera, kroz
nastavne i druge aktivnosti.
47. Zalaganje za rasnu jednakost putem ličnog primera, kroz nastavne i
druge aktivnosti.
48. Sposobnost i spremnost da doprinese razvoju svesti i informisanosti
učenika o zdravlju i strategijama za očuvanje zdravlja.
49. Sposobnost i spremnost da doprinese razvoju svesti učenika o značaju
zaštite životne sredine putema ličnog primera, nastavnih i drugih aktivnosti.
50. Spremnost i sposobnost da doprinosi razvijanju svesti učenika o pravima
i obavezama učešća u građanskom društvu putem ličnog primera nastavnih i drugih
aktivnosti.
51. Sposobnost i spremnost da doprinese duhovnom razvoju učenika putem
ličnog primera nastavnih i drugih aktivnosti.
Dopišite kompetencije koje smatrate važnim, a nisu navedene
U časopisu koji se bavi nastavom
hemije (J.,
Chem. Edu., 67 (1990) str. 413) objavljen je
tekst pod naslovom "56 zakona dobre nastave", koji po našem
mišljenju, može da svakog nastavnika podstakne na razmišljanje o sopstvenoj
nastavi kao i da mu omogući procenu sopstvenog rada.
Ovi "zakoni" precizno
definišu postupanja nastavnika u nastavnom procesu, ali na drugačiji način od
klasične didaktičke literature. S obzirom na to da je članak napisao Herbert C.
Fridmen, profesor Odseka za biohemiju i molekularnu biologiju Univerziteta u
Čikagu, dakle naučnik kome metodika nastave hemije i pedagogija nisu naučno
opredeljenje, "zakoni" su napisani popularno i provokativno, pri čemu
uključuju sve didaktičke principe.
A. Opšti zakoni
1.
Nikada ne držite predavanje ako vaše znanje uveliko ne
prevazilazi sadržaj vašeg predavanja.
2. Predavanje ne učite napamet, samo razumite ono što
predajete.
3. Neka vaše predavanje bude spontano, ali ne improvizujte
svojim znanjem.
4. Ne čitajte beleške na predavanju osim brojeva kojih se
ne možete setiti.
5. Imajte beleške ili izvode predavanja pri ruci, ali ih ne
koristite. Dobar glumac ne treba suflera.
6. Nikada ne čitajte iz materijala koji dajete učenicima.
7. Razlika između predavanja i glume je da kod predavanja
prvo dolazi sadržaj, a potom slede relacije, a kod glume sadržaj sledi
relacije.
8. Kompetentnost nastavnika mora uvek imati prednost nad
omiljenošću.
9. Uvek koristite iskustvo, ono će učiniti da ostanete
sveži i spontani.
10. Dopustite sebi neznanje, ali znajte dovoljno da kažete
kada je neznanje vlastito ili kada je to opšte neznanje.
11. Nikada se ne šalite šale radi, nego samo u službi onoga
o čemu pričate.
12. Ne smatrajte da je vaš predmet najznačajniji: mislite
kako je veliko zadovoljstvo to što su učenici zainteresovani za to o čemu
govorite.
13. Nikadanesmatrajtedaće vaš predmet većini učenika biti važan za
profesionalno opredeljenje.
14. Radite uvereni da je vaša nastava veoma značajna iako
možda nećete biti u mogućnosti da to dokažete.
15. Nikada ne pretpostavljajte da tišina u učionici znači
da su učenici razumeli vaše predavanje. Učenici mogu biti i zbunjeni.
16. Posmatrajte učenike dok predajete: tavanica i pod nisu
interesantni kao ni crna tabla.
17. Ne odlazite na predavanje ako niste stimulisani i ako
ste iscrpljeni, jer bez stimulacije predavanje možda neće biti dobro.
18. Inteligencija se meri više kvalitetom nego kvantitetom.
19. Primarni zahtev nastave je da zadrži entuzijazam
učenika uprkos rasta njihovog znanja; dobar učitelj gaji kreativnost dajući
informacije.
20. Ne mešajte dobru nastavu sa dobrim ispitivanjem niti
dobro ispitivanje sa dobrim ocenjivanjem. Predavanje je jedna stvar,
ispitivanje druga, a ocenjivanje i vrednovanje treća; dobar nastavnik mora
savladati sve tri.
21. Uvek počnite i završite vaše predavanje na vreme.
B. Planiranje
nastavnog procesa i ocenjivanje učenika
22. Planirajte vaše predavanje ali ne budite rob vašeg
plana.
23. Počnite svako predavanje sa uvodom. Nepoznavanje
termina zbunjuje učenike manje od nedostatka očekivanja.
24. Izaberite dobru knjigu, ali je ne prepričavajte na
predavanju.
25. Nikada ne smatrajte da će obraćanje pažnje na detalje
zameniti nedostatak perspektive.
26. Svaka naučna disciplina ima svoj vlastiti jezik: dobra
nastava omogućava izučavanje jezika a ne samo reči.
27. Izbegavajte grafoskop: bolje da imate jednu grešku i
budete spontani nego da nemate grešku i budete dosadni. Predavanje nije naučno
saopštenje.
28. Izbegavajte monotono izlaganje: interes učenika bi
trebao da bude usmeren ka onome što predajete, a ne ka vašem glasu.
29. Držite predavanje smišljenom brzinom. Brbljanje dovodi
do konfuzije, dok najasan izgovor dovodi do dosade.
30. Nikada ne držite isto predavanje dvaput. Posmatrajte
učenike da biste znali kada vas prate.
31. Ne smatrajte da samo jednom upotrebljena reč ili ideja
može da pridobije učenike. Razmišljanje i razumevanje zahtevaju suštinu, a ne
nagoveštaj.
32. Odgovorite na sva pitanja đaka najbolje što možete, a
postavljeno pitanje retko pravi problem samo jednom učeniku; pitanje učenika
nije upadica već izazov da se odgovor ugradi u ostatak predavanja.
33. Postavljajte pitanja u toku predavanja: učenici
formiraju pristup učenju upravo na osnovu tipova zadataka koje im u toku
predavanja postavljate.
34. Nikada na početku predavanja ne govorite sporo, a na
kraju brzo. Na ovaj način zamarate učenike.
35. Nikada na početku predavanja ne govorite brzo, a na
kraju sporo. Ovo pokazuje da ste iscrpli sadržaj za predavanje.
36. Nikada ne zaboravite da istaknete novi termin ili novi
pojam pišući ga na tabli ili ponavljajući na takav način da učenik ima vremena
da ga zapiše, ali nikada ne ponavljajte svaku rečenicu: rezultat doslovnog
ponavljanja je jedostavno polovina predavanja za određeno vreme.
37. Ne mešajte predavanje sa diktiranjem: prvo je kreativni
proces u kome učenik aktivno učestvuje, drugo je mehanički zadatak, pasivno
zapisivanje za kasnije razumevanje.
38. Nikada ne budite tako jednostavni da budete trivijalni,
ili tako komplikovani da budete nerazumljivi: jasno predavanje znači bez velike
jednostavnosti i bez nerazumljivosti.
39. Nastavnici nikada ne daju ocene. Učenici ih zaslužuju
C. Odnos prema
učeniku
40. Nikada ne očekujte od vaših učenika da naiče ili
razuneju ono što vi ne možete ili niste naučili ili razumeli.
41. Nikada ne stavljajte učenika u položaj da bude predmet
egzibicije vaše učenosti: učenika ne interesuje šta vi znate, već želi da zna
šta on može da nauči.
42. Ne budite ponosni što znate više od vaših učenika; oni
nisu birali da budu rođeni posle vas.
43. Nikada nemojte izjednačavati neznanje ili nedostatak
znanja određenog broja vaših učenika sa glupošću.
44. Uvek držite predavanje pretpostavljajući da vaši
učenici žele da uče, a ne samo da dobiju dobru ocenu.
45. Nikada ne postavljajte pitanja iz tema na koje niste
ukazali učenicima.
46. Nikada ne govorite učenicima da budu
"odgovorni" za učenje neke teme. Odgovornost podrazumeva učenje kao
obavezu koju su dužni drugima više nego obavezu prema samome sebi. Granica
između poslušnosti i samopoštovanja je tanka ali jasna.
47. Uvek pohvalite učenike za njihove uspehe. Nikada ih ne
osuđujte za njihove neuspehe.
48. Nikada se ne smejte vašim učenicima, već se smejte sa
njima.
49. Nikada ne ismejavajte vaše učenike, osim ako ne želite
da oni to rade sa vama.
50. Uvek shvatajte učenike toliko ozbiljno koliko želite da
oni shvataju vas.
51. Nikada se nemojte razljutiti pred odeljenjem. Učenici
nisu zaiteresovani za vaše lične emocije.
52. Poštujte učenike i oni će poštovati vas, obraćajte im
se sa učtivošću koju oni neće smatrati popustljivišću.
53. Nemojte izjednačiti familijarnost sa jednim delom
učenika sa nedostatkom poštovanje ili intelektualno neslaganje sa ličnom
antipatijom.
54. Nikada ne pretpostavljajte da je učenik koji spava
nezaiteresovan za vaše predavanje ili da mu je ono dosadno. Možda je celu noć
učio drugi predmet.
55. Ne podsmevajte se originalnosti učenika rođenoj iz
neznanja.
56. Ne očekujte da vaši učenici imaju neograničeni
kapacitet za učenje. Granice zasićenja su određene više fiziološki nego
inteligencijom.
Iz
časoisa: Hemijski pregled, 39, br. 5-6 (1988) str. 135.
Našao, odabrao i priredio: Prof. dr
Branislav Čabrić
Katedra za Metodiku
nastave fizike
Prorodno-matematički
fakultet, p. fah 60, 34001 Kragujevac
E-mail: bcabric@kg.ac.rs
( Objavio na Fosebook-u, u grupi KREATIVNI UČITELJ, Branislav Čabrić)
Ту можете прочитати и искуство са екстерне евалуације.
Општи успех ученика од другог до осмог разреда утврђује се на крају
првог и другог полугодишта, односно школске године на основу аритметичке
средине позитивних закључних бројчаних оцена из обавезних предмета, обавезних
изборних предмета и из владања, почев од шестог разреда.
Општи успех не утврђује се ученику из става 4. овог члана који има
недовољну оцену или је неоцењен из наставног предмета.
Описна оцена из наставног предмета не утиче на општи успех ученика.
Родитељ је
дужан да својим потписом потврди да је упознат са мишљењем, односно успехом
ученика.
Обавештавање о
оцењивању
Члан 40.
На почетку
школске године ученици, родитељи, односно старатељи се обавештавају о
критеријумима, начину, поступку, динамици, распореду оцењивања и доприносу
појединачних оцена закључној оцени.
Одељењски старешина је обавезан да благовремено, а најмање четири пута
у току школске године, на примерен начин обавештава родитеље о постигнућима
ученика, напредовању, мотивацији за учење, владању и другим питањима од значаја
за образовање и васпитање.
Ако родитељ, односно старатељ не долази на родитељске и индивидуалне
састанке, одељењски старешина је дужан да га благовремено у писменој форми
обавести о успеху и оценама, евентуалним тешкоћама и изостанцима ученика и
последицама изостајања ученика.
Родитељ, односно старатељ, има право увида у оцењену писмену проверу
постигнућа или продукт учениковог рада.
Евиденција о успеху
ученика
Члан 41.
Наставник у
поступку оцењивања прикупља и бележи податке о постигнућима ученика, процесу
учења, напредовању и развоју ученика током године у прописаној евиденцији и
својој педагошкој документацији.
Под
педагошком документацијом, у смислу овог правилника, сматра се писана
документација наставника која садржи: личне податке о ученику и његовим
индивидуалним својствима која су од значаја за постигнуће, податке о провери
постигнућа, ангажовању ученика и напредовању, датим препорукама, понашању
ученика и друге податке од значаја за рад са учеником и његово напредовање.
Често
размишљам како школски дани брзо пролазе. Сваки нови дан обележен је новим
знањима, искуством, доживљајима. Трудимо се да неке доживљаје заувек памтимо, а
неке бисмо желели да што пре заборавимо.
Учитељица
нас, поред решавања задатака и усвајања лекција, учи лепом понашању,
другарству, поштењу... Ми се трудимо да положимо и тај важни тест, тест
поштења.
Један
доживљај из првог разреда остао ми је у неизбрисивом сећању.
Био је тмуран зимски дан.
Школски одмор. Изашли смо сви на снег. Сви су били срећни и раздрагани.
Грудвање је било у пуном јеку. Одједном сам у снегу угледала нешто тамно што је
одударало од зимске белине. То је био нечији мобилни телефон. Одмах ми је било
јасно да га је неко дете у игри изгубило. Али, које? Морам то испитати! Подигла
сам телефон високо и повикала: ,,Неко је изгубио телефон!''. Тог тренутка сви су прекинули грудвање и
погледали ка мени. Убрзо се појавио један ученик петог разреда који је рекао да
је телефон његов. Био је пресрећан. Захвалио ми се љубазно и наставио са игром.
Сада,
после три године, поносна сам на себе што сам тако поступила. Имала сам шест и
по година а умела сам да проценим шта треба урадити у таквој ситуацији.
(МЛАДЕНОВИЋ МИЉАНА)
Доживљај из школе
За
ове четири године мог школовања стекла сам многа знања, другове и дреугарице које ћу памтити. Са многима ћу наставити
дружење. Доживљаји из школе заузимају посебно место.
Доживљај
који ми је остао у сећању, десио се у првом полугодишту четвртог разреда.
Завршавао
се час математике. Крај часа најавило нам је школско звоно. Оно исто звоно које
нам је звонило још када смо били прваци. Звоно које је толико пута прекидало
тешке задатке и позивало на игру. Налази се висико на зиду школског ходника.
Сви
смо весело истрчали у двориште. Нашег ,,Звонка Спасић''', како смо звали звоно,
остављали смо иза себе. Најважније је било што пре се укључити у игру.
Не
знам шта ме је навело да подигнем главу и погледам место при врху зида одакле допире тај звук који нам увек измами осмех. Имала сам шта да видим! Звоно је
било у пламену! Уплашила сам се да то не изазове пожар и не прошири се на целу
школу. Брзо сам позвала учитељицу која је још увек била у учионици.
Учитељица
је обавесила домара и остале раднике који су брзо реаговалчи и угасили ватру. Све
се срећно завршило.
Сада,
када је све прошло, са осмехом се сви сећамо како је учитељица утрчала у
канцеларију и повикала:,,Људи, изгореће нам школа!''